Pliva d. d., farmaceutsko poduzeće sa sjedištem u Zagrebu. Razvija i proizvodi gotove oblike → lijekova i aktivne farmaceutske supstancije, a poslovanje se odvija na proizvodnim lokacijama u Zagrebu i Savskom Marofu. Tijekom bogate povijesti razvila je mnogobrojne vlastite postupke proizvodnje, počevši od sulfonamida, vitamina B₆ i C, barbiturata, do polusintetskih → antibiotika poput tetraciklina, penicilina, cefalosporina i konačno makrolida (azalida), te se ubraja među najuspješnija hrvatska poduzeća.

Razdoblje od osnutka do 1940-ih

Prethodnik današnje Plive bilo je poduzeće Kaštel d. d. tvornica kemičko-farmaceutskih preparata, osnovano 1920. u Karlovcu, a započelo je s radom 1921. Osnovali su ga zagrebačko dioničarsko društvo za promet droga i kemikalija Isis i budimpeštanska tvornica lijekova i kemijskih proizvoda Chinoin. Prvi je predsjednik odbora dioničarskoga društva Kaštel bio farmaceut → Gustav Janeček, jedan od pokretača i utemeljitelja hrvatske → farmaceutske industrije i → farmacije.

U karlovačkoj su se tvornici isprva pripremali ekstrakti iz domaćeg → ljekovitog i aromatičnog bilja koji su se pretežno izvozili. Na inicijativu kemijskog inženjera Eugena Ladanya, koji je 1923. iz budimpeštanskog Chinoina došao u Kaštel i postao direktorom, pokrenuta je proizvodnja farmaceutskih preparata i galenskih pripravaka. Kaštel je izgradio tabletni, injekcioni i galenski odjel, te počeo pakirati (konfekcionirati) najsuvremenije Chinoinove preprate (injekcije, parenteralne otopine, tablete, sirupi i želatinaste kapsule), što je označilo početak suvremene proizvodnje lijekova na ovim prostorima. Kaštel je golem uspjeh postigao proizvodnjom farmaceutskih preparata i galenskih pripravaka, a svoj je asortiman proširio poljoprivrednim, prehrambenim i veterinarskim proizvodima. Jedan od njegovih prvih proizvoda bio je lijek protiv metiljavosti stoke Distol, koji se proizvodio iz šumske paprati Dryopteris filix-mas ekstrakcijom s pomoću etera.

Kaštel se sa svojih 60 radnika te deset visokoobrazovanih stručnjaka 1927. preselio u novosagrađenu tvorničku zgradu na današnju lokaciju u Zagrebu (Prilaz baruna Filipovića). Tada je u njegovu sastavu bio → RIS – tvornica gumene robe, koji se 1934. preselio u Stenjevec i prestao biti vlasništvo Kaštela. Tim preseljenjem otvorio se prostor za istraživačke laboratorije u Kaštelu. Većinski vlasnik i direktor tvornice postao je E. Ladany. Započeo je suradnju s → Vladimirom Prelogom 1935., poslije dobitnikom Nobelove nagrade za kemiju (1975), te su postavili dva cilja razvoja poduzeća: primjenu postupaka za proizvodnju već poznatih lijekova i pronalaženje originalnih aktivnih farmaceutskih sastojaka.







Prvi organizirani istraživački projekti poduzeća zabilježeni su 1936. u suradnji s Prelogom i njegovim laboratorijem u Zavodu za organsku kemiju Tehničkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na Marulićevu trgu (→ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije). Prelogov tim isprva su činili Eugen Cerkovnikov, → Viktor Hahn i Pavao Stern.

U medicinsku praksu u svijetu 1930-ih bio je uveden antibakterijski lijek iz skupine sulfonamida Prontosil, koji je otkrio njemački bakteriolog Gerhard Domagk (1935) istražujući svojstva azo-bojila. Kao odgovor na otkriće prvoga sulfonamidskog pripravka, Prelog je s → Dragutinom Kolbahom pripremio novija azo-bojila koja su također pokazala odlično baktericidno djelovanje. Prelog je 1936. prijavio prvi patent s poduzećem Kaštel pod nazivom Postupak za izradu azo-boja iz piperazina koji pokazuje parazitocidno djelovanje, a naročito baktericidno djelovanje. U suradnji s inženjerima → Ljubomirom Trinajstićem i → Ernestom Rajnerom, Prelog i poduzeće Kaštel plasirali su iste godine na tržište antibiotik iz skupine sulfonamida pod imenom Streptazol, koji su također zaštitili patentom, pa tako 1936. označava početak proizvodnje antibiotika u Hrvatskoj. Streptazol je postao dostupan u ambulantama i ljekarnama 1937. u obliku tableta i injekcija. Sulfonamidi su postigli velik uspjeh i bili prekretnica u dotadašnjem liječenju infekcija, a Kaštel je postao jedan od prvih proizvođača sulfonamida u svijetu.









Prateći istraživanja vezana uz ulogu → vitamina u nastanku bolesti, Kaštel je 1930-ih na tržište plasirao vitaminske preparate: Devitol, uljnu otopinu čistoga kristaliziranoga vitamina D, Jekovitol, riblje ulje sa standardnim i povećanim sadržajem vitamina D te Jekocitrol, kombinaciju vitamina A, C i D. Potkraj 1930-ih počeo je proizvoditi preparat vitamina skupine B i vitamina C (granule Becevit) sa širokim spektrom indikacija (od neuroloških do ginekoloških i zaraznih bolesti) te vitamin B₁ u čistom stanju (Aneurin) za terapiju živčanih i probavnih bolesti.









Kupnjom većega dijela dionica 1940. vlasnikom Kaštela postala je država. Unatoč Prelogovu odlasku na tehničku visoku školu u Zürichu (ETH Zürich) 1941., Kaštel je nastavio ubirati plodove uspješnog istraživačkoga rada stručne jezgre tzv. Prelogove škole koje su članovi: Miha Piantanida, E. Cerkovnikov, Suzana Heimbach-Juhasz, E. Rajner, → Rativoj Seiwerth, Kalman Juhasz, V. Hahn, P. Štern, Krunoslav Božičević, D. Kolbach, Bella Schwirtlich, Ivo Corubolo i Lj. Trinajstić koji su tada za sobom već imali niz prijavljenih patenata.

Razdoblje integracije Kaštela s Plivom i osnivanje Plivina Istraživačkog instituta

Radi centralizacije proizvodnje lijekova na području tadašnje Banovine Hrvatske, 1940. osnovan je Banovinski zavod za proizvodnju lijekova biološkog i kemijskoga sastava (PLIBAH), u koji su uz Higijenski zavod i Drogeriju na veliko ušli i Serološki odjel Državnoga bakteriološkog i serološkog zavoda u Križevcima, Odjel za biološke proizvode Škole narodnog zdravlja u Zagrebu smješten u Kalinovici i proizvodni odjel Veterinarsko-eksperimentalne stanice u Zagrebu.

PLIBAH je 1941. preimenovan u Državni zavod za proizvodnju lijekova i vakcina (akronim PLIVA), a od 1945. u njegovu je sastavu bilo i poduzeće Kaštel. Ubrzo nakon integracije Kaštela s Plivom počeli su se naglo razvijati postupci kontrole kakvoće proizvoda, nove analitičke metode te → farmaceutska tehnologija kojoj je veliki doprinos dao → Ivan Štivić. Međutim, do sredine 1940-ih Pliva je kao strateški važna tvornica nastavila proizvodnju uglavnom podređenu djelovanju ratne medicine. Sredinom 1940-ih izgrađeni su novi pogoni u kojima su bili smješteni galenski, tabletni, injekcijski odjel, odjel za pripremu proizvodnje te istraživački odjel u kojem su radili i neki stručnjaci iz tzv. Prelogove škole.







Plivin Istraživački institut utemeljen je 1952. Prvi direktor bio je kemičar R. Seiwerth koji je organizirao rad u namjenskim laboratorijima. Nastavivši suradnju s Prelogom, u sljedećih je deset godina, koliko je Seiwerth bio na čelu Instituta, u redovitu proizvodnju uvedeno mnoštvo lijekova, što je uzdignulo Plivu u svjetski prepoznatljivo farmaceutsko poduzeće. Generalni direktor Plive 1953–66. bio je Stipe Splivalo te je za njegova upravljanja sagrađeno novo postrojenje za proizvodnju vitamina C te postrojenje za fermentaciju i izolaciju oksitetraciklina koji su postali Plivini najznačajniji proizvodi. Pliva je 1953. prijavila patent pod nazivom Postupak za pripravu askorbinske kiseline i već iste godine proizvela prve količine vitamina C vlastitom tehnologijom, a proizvodnja vitamina B₆ započela je 1959. Razrađeni su postupci za proizvodnju antihistaminika, diuretika, tetraciklina i dr. Među stručnjacima koji su početkom 1950-ih u Plivi unaprijedili postojeću proizvodnju bili su D. Kolbach, R. Damaška i Mladen Brajdić. Novi sintetski postupak za pripravu kloramfenikola razradio je M. Brajdić, a plod toga bila su tri prijavljena patenta i publikacija u suradnji s → Dragutinom Flešom. Brajdić je bio jedan od začetnika rada na proizvodnji vitamina C, a proizvodni asortiman proširen je dietilamidom nikotinske kiseline, sulfatiazolom i sulfagvanidinom. U tom je razdoblju postavljen prepoznatljiv Plivin znak na današnjem Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, slovo P smješteno u krugu, koji podsjeća na tabletu, a dizajnirao ga je jedan od najznačajnijih hrvatskih dizajnera → Milan Vulpe.







U 1960-ima je Organski laboratorij, po opsegu rada bio najveća jedinica Instituta podijeljena u šest skupina koje su vodili istaknuti istraživači (D. Kolbach, Dušan Dvornik, D. Fleš, R. Seiwerth, Eugen Guštak te → Franjo Benzinger). Istraživački institut provodio je istraživanja i za novoosnovano gransko udruženje – KIZ (Kemijska industrijska zajednica) koje su, uz Plivu sačinjavale tvornice → Chromos i → Katran. Plivino postrojenje za proizvodnju azo-bojila je poslije preseljeno u Chromos, a pogoni za proizvodnju laboratorijskih kemikalija prebačeni su 1957. u Kemiku.

Početci biotehnološke proizvodnje

Pliva i njezin prethodnik Kaštel s → biotehnologijom su započeli još potkraj 1930-ih u kontekstu primjene postupka ekstrakcije inzulina iz gušterače svinja, što je bilo iznimno važno zbog povećanja potreba za tim lijekom. Otkriven 1923., inzulin se već iste godine rabio u Hrvatskoj, a prvi ga je primijenio liječnik Makso Grossmann. Najprije se primjenjivao preparat Iletin, prvi industrijski proizveden preparat inzulina američkoga poduzeća Eli Lilly. U asortimanu Kaštela 1930-ih pojavili su se prvi inzulinski preparati izrađeni u suradnji s inozemnim proizvođačima. Kaštel je, u suradnji s austrijskim farmaceutskim poduzećem Sanabo stavio na tržište preparat Insulin Sanabo-Kaštel. Drugi inzulinski preparat Insulin Novo-Kemika bio je rezultat suradnje domaćega kemijsko-farmaceutskog proizvođača Kemike s danskim poduzećem Novo. U Odjelu za biološke proizvode PLIBAH-a 1939. proizvedene su prve jedinice inzulinskog preparata u Hrvatskoj kao rezultat suradnje liječnika Vuka Vrhovca, M. Piantanide, medicinske biokemičarke Marijane Hermann i dr. Inzulin je izoliran iz telećih žlijezda te potom kristaliziran, a lijek se pojavio na tržištu 1940. pod imenom Insulin-Zagreb i bio je to istinski golem i rijedak uspjeh u svjetskim razmjerima. Potkraj 1950-ih te 1960-ih u zemlji su se pojavili novi uvozni peroralni antidijabetici. Godine 1964. u Plivi je sintetiziran klorpropamid, peroralni antidijabetik (Meldian).

U Plivi je 1957. započelo istraživanje biotehnološke proizvodnje antibiotika oksitetraciklina. Za istraživanje fermentativnih procesa radi izradbe postupka za proizvodnju toga i njemu srodnih antibiotika uvelike je zaslužan → Gavra Tamburašev. Kemičar Drago Veble imenovan je prvim rukovoditeljem pogona za proizvodnju oksitetraciklina, koja je u Plivi započela 1961. Biotehnologija se u Plivi rabila u proizvodnji vitamina, kvasca, cjepiva za veterinarsku industriju, a petnaestak godina proizvodili su se industrijski → enzimi za proizvodnju multienzimskog pripravka za hranidbu životinja. Proizvodnja enzima amilaze i proteaze za industrijsku primjenu u Hrvatskoj započela je 1961. u Plivi, a vodio ju je biotehnolog Dragutin Vlašić, voditelj Biotehnološkog odjela Plivina Istraživačkog instituta.

Direktor Istraživačkog instituta 1962–68. bio je E. Guštak, također Prelogov učenik, koji je podupirao Plivin strateški plan što se temeljio na vlastitu istraživanju. Po njegovoj je zamisli izgrađen i opremljen suvremeni mikrobiološki laboratorij s biotehnološkim postrojenjima, a sudjelovao je i u osnivanju knjižnice Instituta, jedne od najpotpunijih stručnih knjižnica u Hrvatskoj. Institut su 1968–72. vodili kemičar Berislav Glunčić i D. Vlašić. U tom su razdoblju dovršeni tehnološki postupci za nekoliko lijekova, razvijen je i prihvaćen posve nov postupak za sintezu piridoksina, biotehnolozi su nastavili istraživati tehnologiju proizvodnje enzima i biosintezu aminokiselina (glutaminska kiselina, lizin, histidin), inozina, patentirani su mikrobni sojevi proizvođači penicilin-acilaze, razrađen je postupak za enzimsku pripravu 6-aminopenicilanske kiseline (6-APA), izoliran je vlastiti soj proizvođač vitamina B₁₂ te patentiran biotehnološki postupak proizvodnje vitamina B₁₂.

Razdoblje od 1970-ih do 2005: Plivin najveći uspjeh – novi vlastiti antibiotik

Organsko-sintetski dio istraživanja u Plivinu institutu preuzeo je 1972–90. pripadnik druge generacije Prelogovih učenika, kemičar Branimir Gašpert iz → Instituta Ruđer Bošković (sv. 4), koji je sa svojim suradnicima razvio sintezu beta-laktamskih i cefalosporinskih antibiotika. Beta-laktamski antibiotici proizvodili su se u novoj tvornici u Savskom Marofu puštenoj u rad sredinom 1970-ih, koja je bila rezultat zajedničkog ulaganja Plive i švicarskog farmaceutskog poduzeća Ciba-Geigy (poslije udruženog s poduzećem Sandoz u današnje poduzeće Novartis). Njegovalo se područje rada farmakologije, kako za pretklinička ispitivanja novih aktivnih farmaceutskih supstancija, uključujući farmakodinamiku i farmakokinetiku, tako i za → toksikologiju.

Razdoblje 1971–90. obilježila je biotehnologija sekundarnih metabolita bakterija. Nakon što je izolacija oksitetraciklina uvedena u proizvodnju, → Zrinka Tamburašev je od 1974. rukovodila Odjelom za prirodne spojeve u kojem se radilo na polusintetskim tetraciklinima, polusintetskim derivatima eritromicina, ekstraktima bilja, derivatima inzulina i ekstraktima kvasca, a tada se počelo raditi i na sintezi intermedijera za pripravu azitromicina. Patent za polusintetski tetraciklinski antibiotik metaciklin prijavljen je 1971., a za doksiciklin 1978.

Nakon stjecanja diplome iz kemije na Tehničkome fakultetu u Zagrebu, → Slobodan Đokić započeo je radni vijek u Plivi kao pogonski inženjer (1952), potom kao istraživač te nastavio djelovati kao dugogodišnji direktor Plivina Istraživačkog instituta (1972–89). Đokić je, zajedno s → Gabrijelom Kobrehel, Z. Tamburašev i → Gorjanom Radobolja-Lazarevski, sintetizirao 1979–81. novi makrolidni antibiotik, koji je bio prvi član nove skupine makrolidnih antibiotika, azalida. Postupke priprave intermedijera azitromicina, supstancije i njihove antibakterijske aktivnosti, Pliva je patentno zaštitila u Jugoslaviji, a 1980. u SAD-u, Sovjetskom Savezu, Japanu i još nekim europskim zemljama. Taj patent, koji je štitio pronalazak prekursora u sintezi azitromicina, poslije se pokazao iznimno važnim za dokazivanje Plivina autorstva. Zahvaljujući tom patentu Pfizer je sklopio ugovor s Plivom, kako bi uz plaćanje tantijema dobio pravo na proizvodnju i prodaju azitromicina u obliku gotovog proizvoda u cijelom svijetu osim u Jugoslaviji i državama tadašnjeg istočnoga bloka te nekih satelitskih zemalja. Pfizer se drugim ugovorom obvezao da će Pliva biti isključivi dobavljač sirovine za gotov proizvod. Tako je Pliva uvrstila Jugoslaviju među samo devet zemalja širom svijeta koje se mogu podičiti vlastitim izumom (antibiotske) supstancije. Pliva je azitromicin stavila na tržište 1988. pod robnom markom Sumamed, a Pfizer 1991. pod nazivom Zithromax.







Američko kemijsko društvo dodijelilo je naslov Heroja kemije za 2000. S. Đokiću i G. Kobrehel kao priznanje za unapređenje globalne dobrobiti čovječanstva u području zdravlja. Nagrada je dodijeljena za izum azitromicina i uspješno stavljanje lijeka na tržište. Sumamed je, zahvaljujući iznimnim terapijskim svojstvima, postao i do danas ostao jedan od najuspješnijih lijekova u svijetu. Patentna prava za azitromicin istekla su u SAD-u 2006., te generičku varijantu lijeka (pod drugim nazivima) smiju proizvoditi i druga farmaceutska poduzeća u svijetu. U nas ga tako proizvodi i Belupo, pod nazivom Azitromicin. Zahvaljujući istraživačkom radu, 90% svih proizvoda u Plivi proizvodilo se vlastitim tehnologijama. Razvoj Plive temeljio se na razvoju znanja i sposobnosti stručnjaka, ali i svih zaposlenih, kojih je 1985. bilo 6400. Osim Azitromicina, 1976–86. uvedena su u proizvodnju 132 nova lijeka, od kojih 58 na osnovi vlastite farmaceutske sirovine ili recepture.

Istraživanja biotehnologije sekundarnih metabolita u Plivi završila su 1990-ih projektom antibiotika mupirocina. U razdoblju 1990–95., direktor Instituta bio je kemijski inženjer Mihajlo Ceraj Cerić. Tih su godina otvoreni novi pogoni za proizvodnju azitromicina u Savskom Marofu i suhih oralnih oblika lijekova u Zagrebu, a najistaknutija odrednica Plivina poslovanja postala je njezina internacionalizacija. Svoje je poslovanje proširila pripajanjem više farmaceutskih poduzeća u Poljskoj, Češkoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, SAD-u i dr. Od 1993. dioničko je društvo, a 1996. njezine su dionice uvrštene na Zagrebačku i Londonsku burzu. Nakon 1990-ih u Plivi se odvijala proizvodnja generičkih proizvoda, istraživanje biosličnih lijekova te razvoj novih formulacija.

Novi Plivin istraživački institut (Pliva – Istraživački institut d. o. o.) otvoren je 2002. u novosagrađenoj zgradi u Prilazu baruna Filipovića u Zagrebu. Pliva je do 2005. uspješno razvijala bioslične lijekove, čime je dokazala svoju ekspertizu u području molekularne biologije, formulacija, gotovih oblika te proizvodnje, te pokazala potencijal za uspješno sudjelovanje na svjetskom tržištu bioloških lijekova. U svojim se istraživanjima služila → genetičkim inženjerstvom temeljenim na kulturama stanica i mikroorganizmima. Radilo se na biološkim lijekovima eritropetinu (EPO) te faktoru stimulacije rasta granulocita (G-CSF) pri čemu je Pliva surađivala s američkim poduzećem Barr Pharmaceuticals i australskim poduzećem Mayne Pharma.

Raznovrsnost djelatnosti

Ukupnu djelatnost poduzeća činilo je pet poslovnih programa. Pliva je osim farmaceutskih proizvoda proizvodila i sirovine u sklopu PLIBAH-a, ali 1957. Odjel proizvodnje laboratorijskih kemikalija je iz Plive preseljen u samostalan poslovni subjekt pod nazivom Kemika (osnovana 1920. u Zagrebu). Poslovni program veterinarskih proizvoda usmjeravao se prema zdravstvenoj zaštiti i prehrani životinja, poljodjelstvu te proizvodnji cjepiva i seruma. Plivina se veterinarska proizvodnja izdvojila nakon II. svj. rata, pa je tako od dijela koji se bavio kemofarmaceutskom proizvodnjom nastao Vetserum zavod Zagreb, a od dijela koji je proizvodio biološke pripravke Vetserum zavod Kalinovica (→ Genera). U sklopu prehrambenoga programa, Pliva je proizvodila hranu za dojenčad i malu djecu, čajeve, konditorske proizvode, kvasac i aditive za prehrambenu industriju, itd. Od 1960-ih u sastav Plive ušlo je nekoliko tvornica prehrambenih proizvoda: 1967. tvornica za proizvodnju kvasca i špirita → Žumberak (utemeljena u Savskom Marofu), 1969. poduzeće Jugodijetetika, nastalo 1947. nacionalizacijom tvornice izgrađene u Zagrebu (1929), Biljana iz Trogira (→ Cedevita), 1976. Plivi je pripojena tvornica Favorit, koju je Poljoprivredna zadruga Nerežišće pokrenula 1959., a naposljetku je u Glini 1989–91. u sklopu Plivina prehrambenog programa izgrađen pogon za proizvodnju dječje hrane na bazi žitarica i ekstrudiranih proizvoda linije Vivera. Najmlađi Plivin poslovni program bio je program kozmetike i higijene, nastao 1978. integracijom poduzeća Chicogo iz Čakovca i zagrebačke tvornice kozmetike → Neva, sljednice kemijsko-farmaceutskoga laboratorija Rave utemeljenoga 1918. Te je segmente poslovanja Pliva poslije prodala.

Razdoblje od 2006. do danas

Nakon 2005. Pliva je svoje istraživačke aktivnosti usmjeravala ponajprije na razvoj generičkih lijekova. Većinski vlasnik Plive 2006. postalo je poduzeće Barr Pharmaceuticals, koje je 2008. kupilo izraelsko poduzeće Teva Pharmaceuticals pa se Pliva nalazila u sastavu Teva grupe; 2009. prodala je biotehnološko poslovanje američkoj kompaniji Hospira.

Nakon 2005. jačala je suradnja u području antiinfektiva između Plivina Istraživačkog instituta i poduzeća GlaxoSmithKline (GSK) iz Velike Britanije. Restrukturirajući svoje poslovanje strateškim zaokretom prema generičkim lijekovima, Pliva je 2005. prodala svoj inovativni dio Istraživačkog instituta tom svjetski poznatom farmaceutskom poduzeću, a Institut je ujedno bio Centar izvrsnosti za istraživanje makrolida GSK-a. Nakon nekoliko godina djelovanja kao GSK istraživački centar Zagreb (2006–10) Institut je preuzelo belgijsko farmaceutsko poduzeće Galapagos 2010. te je od tada djelovao kao Galapagos istraživački centar.

Od 2011. Pliva je poslovala pod nazivom Pliva Hrvatska d. o. o. Nedugo zatim počeo je njezin veliki investicijski ciklus, 2012. osnovan je u Zagrebu Centar financijskih aktivnosti za Tevine europske lokacije, a 2013. otvoren je novi pogon za proizvodnju suhih oralnih oblika lijekova i proizvodnju injekcija. Početkom 2016. pušten je u promet i novi pogon za proizvodnju aktivnih farmaceutskih supstancija u Savskom Marofu.

Farmaceutsko poduzeće Fidelta, proizašlo je 2003. iz Plivina istraživačkog centra u Zagrebu u kojem je bilo smješteno. Fidelta je isprva djelovala kao ugovorno-istraživačka organizacija za istraživanje i razvoj poduzeća Galapagos, a poslije se usmjerila prema vanjskim klijentima. Kako bi se obilježila ta promjena u modelu poslovanja, poduzeće je 2013. preimenovano u Fidelta d. o. o. Fidelta je, zadržavši svoje ime, 2021. ušla u sastav poljskog farmaceutskog poduzeća za istraživanje lijekova Selvita.

U Plivi se godišnje proizvede oko 5,5 milijardi tableta i kapsula, 30 milijuna injekcija i deset milijuna tuba krema i masti. S više od 90 različitih molekula, Pliva proizvodi oko 1000 različitih proizvoda za tržišta SAD-a, Rusije, EU-a i dr. Danas u RH ima približno 1900 zaposlenika, od kojih 1000 radi u proizvodnim procesima, te čvrsto drži vodeću poziciju u domaćoj farmaceutskoj industriji po prihodu i po izvoznim rezultatima.

Pliva je do danas prijavila više od 400 patenata u više od 40 zemalja svijeta te surađuje s vodećim hrvatskim znanstvenim institucijama i visokoškolskim ustanovama, među kojima važno mjesto zauzimaju → Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, → Prehrambeno-biotehnološki fakultet, → Prirodoslovno-matematički fakultet (PMF; sv. 4) i Institut Ruđer Bošković.

Uloga Plive u promicanju zdravlja i informiranju javnosti

Kao osobit alat u usustavljivanju i prenošenju znanja o lijekovima i drugoj medicinskoj tematici, Kaštel je 1930-ih i 1940-ih izdavao liječničke dnevnike, rokovnike za liječnike (Diarium medici), putem kojih je predstavljao popis svojih proizvoda. Već niz godina Pliva putem specijaliziranoga zdravstvenog portala PLIVAzdravlje nastoji informirati opću javnost i zdravstvene djelatnike o raznim bolestima, simptomima, lijekovima, prehrani i zdravlju. Osim portala, Pliva je izdavala znanstveno-stručne časopise Saopćenja (1954–90) te Medicus (1933/34–41. i ponovno od 1992), koji su nudili razne spoznaje iz područja medicine, farmacije i javnoga zdravstva, te su se njima u svakodnevnom radu koristili liječnici opće medicine i specijalisti.